|
|
 |
 |
 Mađioničar Golub
Kako sam ja postao mađioničar? Pa, sigurno se nisam rodio kao takav. :)
Šalim se. Kao mali sam se uvijek divio mađioničarima, većinom sam ih viđao
na TV-u, ali mi se posrećilo da vidim mađioničara uživo. Jednostavno se
pojavio jednog dana u učionici mog IIa razreda osnovne škole i izveo za
mene nezaboravnu predstavu. I mi klinci smo učestvovali u nekim trikovima
na pozornici. Bilo je dosta komičnih stvari i stvarno smo uživali. Nažalost
nesjećam se imena mađioničara, mislim da je to bio ili beogradski mađioničar
Big Lale ili sarajevski mađioničar Orlando.Od tada sam se zainteresovao i aktivno saznavao, gdje god sam mogao, mađioničarske trikove. Prvi trik koji sam naučio je sa tri papirne kuglice, koje prolaze kroz sto i stvaraju se ispod kape (šešira). Prvo sam naučio par najobičnijih trikova sa kartama i izvodio sam ih uspješno za djecu iz komšiluka. Onda sam u jednom lokalnom časopisu "Neven" pronašao oglas gdje se prodaju dvije mađioničarske knjige. Tada sam išao u četvrti razred osnovne škole i nekako sam nagovorio roditelje da mi kupe te dve knjige. Tu sam naišao na puno zanimljivih mađioničarskih trikova. Sada kad gledam te dve knjige one su baš ono za početnike sa jednostavnim trikovima, ali meni je tada baš to trebalo. Izabrao sam najbolje (po mom tadašnjem mišljenju) trikove iz te knjige i izvodio sam ih za prijatelje. Ali brzo sam ih ispucao, da tako kazem, i tu sam bio malo stao, jer nisam imao novih trikova za izvođenje. Moram da kažem da kod nas nije do skora bilo nikakvog mađioničarskog udruženja i da su mađioničarske knjige na našem jeziku velika rijetkost. Ali onda je doslo do jedne srećne okolnosti da susretnem još jednog zaljubljenika u mađioničarske trikove. Bilo je to na Smotri izviđača na Boračkom jezeru '85. godine. Jedan moj vršnjak iz istog Odreda izviđača je isto posjedovao dotične dvije knjige, samo što ih je proučio više nego ja i izvodio je neke trikove iz tih knjiga koje se ja nisam sjećao kako idu. Čak šta više on je te knjige imao uz sebe na tom kampovanju, a ja sam svoje bio ostavio kod kuće, tako da mi je bilo tako krivo što neznam kako idu neki trikovi, koje je on tada izvodio. Ali znao sam one svoje uvježbane i par trikova koje sam znao od ranije, pa sam i ja njega iznenadio, te smo se udružili i počeli da razmjenjujemo trikove i pomažemo jedan drugome. On se zove Marko Čehaja i sa njim sam tokom sljedećih godina nabavljao gdje god sam mogao bilo kakvu literaturu o mađioničarstvu ili neki isječak iz novina. Naletjeli smo na jedan oglas koji je nudio čak 25 knjižica (skripti) vezanih za razne oblasti mađioničarstva. To je bilo nešto veliko za nas i vrijedno smo skupljali zajednički novac i kupovali knjižicu po knjižicu. Kad ih sad pogledam mogu da vidim da su veoma loše urađene i da trikovi nisu pravilno opisani i objašnjeni, ali mi smo iz njih znali da izvučemo suštinu i sami smo stvarali zamisli kako najbolje da ih izvodimo. Autor tih knjižica je Dragan Simonović - Apa iz Beograda, a pojavio se bio još jedan Jurić Marin - Herijus iz Tovarnika. Sad vidim da su te knjige na brzinu napravljene iz stranih knjiga do kojih sam kasnije dolazio i gdje su ti trikovi opisani kako valja. Pitam se da li su Simonović i Jurić uopšte imali odobrenje da kopira trikove i sličice iz tih knjiga i publikuju ih. Uglavnom meni i Marku su te knjižice pomogle da vidimo složenost mađioničarstva. Kasnije smo nabavljali i strane knjige, koje su nam puno bolje pomogle. Moja prva predstava na pozornici je bila '87. godine u diskoteci u Saračici nadomak Banja Luke. Tu predstavu sam izveo zajedno sa Markom. Bili smo jako mladi (14 godina) i nisu nas ozbiljno shvatali kao mađioničare. Nismo imali ni odjela, niti smo ličili na mađioničare, ali smo uspjeli da zadivimo posjetioce. Bila je to neviđena trema koju sam ikad doživeo na jednoj predstavi, ali trikove sam besprekorno izveo. Sljedeća predstava mi je bila u srednjoj školi, gdje sam na dočeku Djeda Mraza za djecu profesora škole izveo kratak repertoar trikova. Tad sam već bio dobro uvježban i sjećam se da su i djeca i odrasli bili odućevljeni, pogotovo triku kada iz zapaljenog komada papira stvaram novčanicu. :) Na svakoj predstavi me pratio Marko, ili sam ja pratio njega. Na tim prvim prestavama smo sami izrađivali svoje rekvizite od priručnih materijala. '88. godine smo u našoj srednjoj školi "Metalska" u Banja Luci prisustvovali nastupu jednog profesionalnog mađioničara Dedić Željka, umljetnicki nazvanog Željoni. Njegov nastup je bio osvježenje za nas, bilo je tu i dosta trikova koje smo po prvi put vidjeli. Marko se posebno sprijateljio sa njim i od njega saznao sve što se od njega moglo saznati u vezi mađioničarstva. On se bazirao većinom samo na gotovim trikovima, koje je nabavio u mađioničarskoj radnji i nije imao mađioničarskih knjiga. Od njega smo saznali smo i za adresu Studija Vujević za izradu mađioničarskih rekvizita u Somboru, odakle smo počeli da nabavljamo profesionalne rekvizite. Na kraju srednje škole '90. godine već smo ja i Marko uveliko držali predstave po banjalučkim vrtićima, kafićima i restoranima, dok je Marko nastupao zajedno i sa Zeljonijem po okolnim selima. Moj mađioničarski program se uobličio, kad sam jednom srećnom okolnošću od mađioničara Renata iz Mostara dobio na poklon pošiljku vrijednih mađioničarskih rekvizita. Naime, taj mađioničar se veoma zanimao za trikove sa kartama i nisu ga toliko interesovali trikovi za pozornicu, pa se odlučio da u zamjenu za moje knjige o trikovima sa kartama, da mi da mađioničarske rekvizite, koji njemu više netrebaju. Tokom rata sam izgubio kontakt sa njim i ako ga iko zna ili je čuo za njega, molio bih da mi se javi sa nekom informaciom o njemu! '91. godine smo ja i Marko radili jednu od tada zadnjih zajedničkih predstava u Klubu studenata elektro tehnike "KSET", gdje smo imali neviđeni uspjeh tri večeri zaredom. A onda je došao rat. :( Ja sam otišao na redovno služenje vojnog roka, a Marko je odlučio da napusti Jugoslaviju i ode u prvo u Češku, pa onda u Njemačku. Nastala je višegodišnja pauza mog mađioničarskog rada. Tek po povremenim povratcima iz rata na studije sam se odlučio da smaostalno ponovo krenem sa mađioničarskim predstavama. Tako sam '94. (dok je rat još trajao) počeo da izvodim mađioničarske prestave prevnstveno po osnovnim školama i vrtićima u Banja Luci i okolini, uz pomoc mog prijatelja Save Popovića koji je veoma vješt u ugovaranju predstava, a koristio mi je i kao pomoćnik na sceni, nosač mađioničarskih kofera i vozač. :) Još dvaput poslije toga sam bio primoran da se vraćam u vojsku i umeđuvremenu sam izvodio podosta mađioničarskih predstava svakim mojim povratkom kući i donosio djeci i odraslima dosta radosti i osmjeha u tim tmurnim danima. Tek poslije rata sam se opet mogao posvetiti više i profesionalnije mađioničarstvu. Upoznao sam i neke mađioničare iz Srbije, koji su mi dosta pomogli da uobličim svoje izvođenje na mnogo bolji način, nego što je to bio do tada. Posebno želim da istaknem mađioničara Mr. Griffony-a (gospodin Rade Pilipović) iz Beograda, koga sam sreo u Banjaluci tih godina i koji mi je dosta pomogao svojim savjetima, kako i šta pravilno treba da se radi u mađioničarstvu. Tih dana sam se sa mukom odvikao pogrešno naučenih stvari i načina izvođenja od mađioničara Željonija i počeo da izvodim predstave na mnogo bolji način sa mnogo više komunikacije sa publikom. Nabavio sam dosta novih rekvizita i saznao dosta novih trikova preko video kaseta, koje su u zadnje vrijeme nezamjenljive pri učenju novih trikova, tako da sam promijenio skoro u potpunosti svoj mađioničarski program i stalno se moj program razvija i mijenja. Mađioničarstvo me odvelo '98. godine u Stuttgart, gdje sam živio četiri mjeseca i izvodio mađioničarske predstave po rođendanima i iznajmljenim salama u samom gradu i okolini. Tu sam prvi i zadnji mjesec dana, moga boravka tamo, radio zajedno sa mađioničarem Markom, sa kojim sam se konačno sastao poslije skoro 7 godina, a dva mjeseca sam samostalno izvodio mađioničarske predstave za Nijemce i naše ljude, koji su tamo na privremenom radu. Slobodno pogledajte moj album sa fotografijama gdje ćete me vidjeti na djelu. Neke od zanimljivih predstava su mi bile u Zabavnom parku "Tripsdrill" nadomak Stuttgarta, gdje sam imao angazman zajedno sa Markom da svakodnevno izvodimo jednu mađioničarsku predstavu i modeliramo balone tokom tri sedmice ferja za đake. Zatim jedna predstava, koja mi je ostala u jako dobrom sjećanju, je moj samostalni nastup u poznatoj Robnoj kući "C&A" u glavnoj ulici Königstrasse u Stuttgartu, gdje sam na dječijem odjelu robne kuće, na "Open day" (otvorenom danu - prezentaciji) robne kuće 13. juna '98. izveo dve mađioničarske predstave i modelirao nekoliko stotina balona za mališane. Poslije povratka iz Njemačke sam ponovo obogatio svoj program i aktivno držim predstave na već navedenim mjestima na samom početku prošle stranice o mađioničaru Golubu. 
|
